U besomučnom skrolovanju često ne stignemo da isprocesuiramo šta smo sve upravo videli, pročitali ili čuli. Količina informacija je beskonačna, a preterana stimulisanost nije mit. Ipak, u dubokom moru interneta desi se da nam se „isplati“ ukoliko na nečijoj objavi zaustavimo prst, pustimo zvuk ili jednostavno dozvolimo čulima da iskuse ono što im se prezentuje.
Ana Patković je devojka koju ste zapazili bar jednom ako ste algoritam društvenih mreža istrenirali tako da vam prikazuje estetične sadržaje, sa akcentom na skandinavski stil, bilo da je u pitanju onaj modni ili dizajnerski.
Njeno ime i prezime ne treba da vas zbuni – ona zaista jeste sa naših prostora i to, uprkos trenutnoj stalnoj adresi u Kopenhagenu, neretko i ističe.
Upravo zbog stava da trava tamo negde nije nužno zelenija, ali je plodna ukoliko je negujemo, zalivamo i od nje uzimamo ono najbolje što nudi, sa Anom smo razgovarali o njenom pogledu na dizajn, onome što voli u enterijerima, detaljima u njenom životnom prostoru, načinu na koji ga uređuje, kao i razlikama između danskog i balkanskog odnosa prema enterijeru.
Kako biste opisali svoj put do Kopenhagena? Rođeni ste u Kanadi, poreklom ste iz Hrvatske, živeli ste u Londonu, Parizu i Amsterdamu, danas ste stacionirani u Danskoj… Kako su vas različite sredine oblikovale i lično, i profesionalno?
Moj put do Kopenhagena nije bio planiran, već intuitivan. Odrasla sam između različitih kultura i gradova, što me je naučilo prilagodljivosti i dalo mi širu perspektivu – lično i profesionalno.
Svaki grad mi je ostavio nešto svoje, ali me je Kopenhagen naučio miru i funkcionalnosti, kao i tome da je jednostavnost često najjači izraz.
Danas radite kao Visual Merchandising Project Manager za modni brend Ganni. Šta to znači u praksi, kako izgleda vaš posao iznutra i koliko je dizajn prostora važan deo identiteta jednog modnog brenda?
Moj posao podrazumeva rad na otvaranjima novih prodavnica, „pop-up“ konceptima i „showroom“-ovima, ali i održavanje postojećih prodajnih prostora, kao i osmišljavanje novih izloga kako bi brend ostao relevantan i zanimljiv.
Pratim projekte kroz sve faze – od dizajna, uzoraka i komunikacije sa dobavljačima, do same instalacije.
Dizajn enterijera je ključan deo identiteta brenda, jer prostor prenosi „storytelling“ – kad uđeš u radnju, trebalo bi da prepoznaš brend bez gledanja u logo ili proizvod.
U Kopenhagenu se dizajnerski komadi ne kupuju zbog statusa, već zbog kvaliteta, dugotrajnosti i praktične vrednosti.
Kopenhagen je često sinonim za dobar dizajn i promišljene enterijere. Šta ste prvo primetili kada ste se preselili u Kopenhagen, po čemu se njihov odnos prema prostoru razlikuje od onoga na šta ste ranije navikli?
Ono što me je u Kopenhagenu iznenadilo jeste koliko se ovde cene dizajn i funkcionalnost. To je ovde duboko urezano u kulturu. Poznati dizajnerski nameštaj je normalnost u domovima, a ljudi tačno znaju ime dizajnera, brenda i priču iza svakog predmeta koji poseduju.
Najvažnije, ti komadi se ne kupuju zbog statusa ili potrebe da se pokažu, već zbog kvaliteta, dugotrajnosti i praktične vrednosti.
Dizajn je ovde deo svakodnevice i života, ima svrhu i priču, i vrlo brzo naučiš da ga doživljavaš na isti način, što je meni bilo jako inspirativno.

Neretko na društvenim mrežama delite detalje iz svog doma. Kako biste opisali svoj lični prostor, da li je on produžetak vaše profesije ili mesto gde svesno pravite distancu od posla i trendova?
Obožavam enterijer i za mene je dom refleksija mog ličnog sveta. Trudim se da moj prostor bude mesto gde mogu da pobegnem od svakodnevnog ritma posla i života, gde se osećam potpuno opušteno.
Moj stan je mešavina „second-hand“ komada, nekoliko dizajnerskih stvari koje stvarno cenim i sentimentalnih poklona od prijatelja i porodice. Sve ima svoju priču.
Postoji li neki detalj u vašem domu bez kog ne možete? Nešto malo, ali važno – predmet koji čini da prostor osećate kao „svoj“.
Ne mogu bez svojih knjiga. Imam ih brdo po celom stanu i zaista mislim da dodaju toplinu i osećaj pravog doma.
Svaka knjiga nosi uspomenu, podsećaju me na to gde sam bila kad sam ih čitala, a mnoge sam dobila i kao poklone. Uvek ih nosim sa sobom kad se selim iz stana u stan i ne mogu da zamislim dom bez njih.
Kako vidite razlike između skandinavskog i balkanskog pristupa enterijeru? Sigurno ima mnogo razlika u estetici, budžetima, odnosu prema trendovima… Ali, imaju li sličnosti?
Najveća razlika je u funkcionalnosti i pristupu prostoru. Skandinavija je minimalistička, praktična i fokusirana na kvalitet, dok su balkanski prostori topliji, eklektičniji i puni detalja sa emotivnim pečatom.
Ipak, oba pristupa cene lepe stvari i priču koju prostor može da ispriča. A meni je najlepše što se u oba vidi trud da prostor bude ličan i prijatan.
Iako se razlikuju u izrazu, i skandinavski i balkanski enterijeri polaze od iste potrebe – da prostor bude ličan.
Kada dođete na Balkan, da li primećujete da se odnos prema uređenju prostora menja i da li postoji nešto što bismo mogli da „pozajmimo“ iz danskog načina razmišljanja o enterijerima?
Primećujem sve više spoljnih uticaja u enterijerima, pogotovo u gradovima poput Beograda i Novog Sada, gde se vidi inspiracija minimalizmom i čistim, funkcionalnim dizajnom.
Mislim da bismo mogli da pozajmimo njihov pristup održivim i prirodnim materijalima, kao što su npr. drvo, organski tekstil, reciklirani materijali, koji prostoru daju toplinu i priču, a istovremeno podržavaju dugotrajan i održiv dizajn.

Vintidž marketi, kafići, restorani…često ih istražujete i dokumentujete na društvenim mrežama. Šta vas danas najviše inspiriše u enterijerima?
Trenutno me najvise inspiriše svetlo, kako prirodno, tako i veštačko. Skandinavci su veoma promišljeni kada je dizajn u pitanju – svaka zgrada i svaki prozor je pažljivo postavljen tako da prostor dobije savršenu količinu dnevne svetlosti.
Volim način na koji sunčeva svetlost pada u enterijerima i menja atmosferu prostora. Jednako volim lampe i lustere, jer dodavanje svetla u prostor odmah promeni atmosferu i raspoloženje. Za mene je svetlo jedan od najvažnijih elemenata svakog prostora.
Skandinavci su veoma promišljeni – svaki prozor je postavljen tako da prostor dobije savršenu količinu dnevne svetlosti.
Ako biste nekome ko živi ovde dali jedan savet za uređenje doma, šta bi to bilo – to ne mora da bude trend, već princip koji uvek funkcioniše, bez obzira na kvadraturu i budžet?
Najvažniji princip je funkcionalnost pre estetike. Uvek biram prvo kvalitetne i praktične komade koji mogu da funkcionišu u bilo kom prostoru.
Na osnovu njih može da se gradi ceo dom, ali je ključno imati čvrste osnove pre nego što se fokusiramo na detalje i dekor.
Za kraj, Ana nam je omogućila da zavirimo u njenu galeriju na telefonu i uživamo u kadrovima enterijera koje je zabeležila u poslednje vreme, a koji su i nas inspirisali da iskoristimo svaki trenutak da romantizujemo svakodnevicu. Uživajte!



