Jedna naizgled obična fotografija enterijera, objavljena na društvenoj mreži X, izazvala je lavinu komentara – i pokazala koliko je granica između stvarnog i generisanog danas tanka.

Fotografija prikazuje savremen, estetski privlačan prostor sa kuhinjom, trpezarijom i galerijom sa spavaćom sobom. Korisnica koja ju je objavila dodala je ironičan komentar: “Prelepo, ali zamisli praviš nešto pohovano…” – i time pokrenula debatu.

U komentarima su se smenjivala mišljenja o funkcionalnosti prostora, dizajnerskim izborima, pa i o ventilaciji tokom pripreme hrane. Međutim, tek kasnije je postalo jasno da enterijer – zapravo ne postoji. Reč je o fotografiji generisanoj putem veštačke inteligencije koja, uprkos upečatljivom vizuelnom utisku, krije brojne nelogičnosti.

Jedan korisnik se potrudio da zaokruži sve greške na fotografiji: nepravilne senke, nepostojanost konstrukcija, pogrešne proporcije nameštaja i bizarne detalje poput “nestajućeg” kreveta i nelogičnog prozora. Pogledajte taj tvit ovde.

Kada AI prevari oko – i pokrene diskusiju

Ovaj viralni primer još jednom otvara važno pitanje – koliko brzo delimo, komentarišemo i donosimo zaključke na osnovu fotografija koje uopšte nisu stvarne?

S razvojem veštačke inteligencije, granica između realnog i AI-renderovanog postaje sve mutnija. Vizuali koje generišu AI alati sve češće deluju krajnje uverljivo – bar na prvi pogled. Međutim, bez pažljivog posmatranja i osnovnog znanja o arhitekturi ili dizajnu enterijera, mnogi ne prepoznaju greške koje veštačka inteligencija (još uvek) pravi.

Pitanje nije samo estetsko, već i etičko. Kada se AI koristi bez jasnoće o svom poreklu, rizikujemo da se informacija pretvori u dezinformaciju, da kritika bude neosnovana i da profesionalci budu stavljeni u nefer poziciju poređenja sa “radovima” koji su delo softvera, a ne stvarnog znanja i iskustva.

Od lajka do laži

Zato smo pitali arhitektkinju Sonju Brstinu da iz stručne perspektive prokomentariše ovu temu. Kako kaže, upravo ovakvi primeri pokazuju zašto ni najnapredniji alati ne mogu da zamene stručnost, iskustvo i promišljenost koju donose arhitekte i dizajneri enterijera.

Veštačka inteligencija može biti dobra početna tačka, ali ozbiljno promišljanje prostora zahteva iskustvo stručnjaka.

“Dizajn enterijera ne podrazumeva samo izradu lepih rendera. Dobro osmišljen prostor mora biti prilagođen konkretnom korisniku i njegovim stvarnim potrebama. Naivno je verovati da je uloga dizajnera enterijera da prostor učini samo estetski privlačnim – naš zadatak je da on bude pre svega funkcionalan, praktičan i upotrebljiv“, objašnjava Brstina i dodaje da alati poput veštačke inteligencije mogu biti dobra početna tačka za definisanje sopstvenog stila, ali ozbiljno promišljanje prostora zahteva iskustvo stručnjaka.

“Dizajneri su ti koji razgovaraju sa klijentima, razumeju njihove navike, rešavaju tehničke detalje i prate realizaciju projekta – kako bi se ideje sa ekrana zaista pretočile u kvalitetan i upotrebljiv enterijer“, zaključuje arhitektkinja.

U vremenu kada se fotografije lako generišu, a još lakše dele – važno je postavljati pitanja, obraćati pažnju na detalje i, pre svega, edukovati javnost. Jer, ako vam na prvi pogled deluje prelepo – proverite još jednom. Koliko grešaka vi vidite?