Na našim prostorima arhitekte za svoje projekte uglavnom biraju strane dizajn brendove, ali evo zašto bi u budućnosti deo njihovih prostora mogao biti popunjen i kvalitetnim domaćim proizvodima.

Nagrađivani dizajner i art direktor Zoran Jedrejčić rođen je u Splitu, a arhitekturu i industrijski dizajn studirao je na univerzitetima u Zagrebu, Firenci u Italiji i Sarbrikenu u Nemačkoj.

Posle sedam godina plodne saradnje sa slavnim arhitektom Ettoreom Sottsassom otvorio je svoj dizajnerski studio u Milanu, te odnedavno i jedan u Beogradu.

Dizajnirao je za mnoge svetske brendove, između ostalih i za 3M, Artisan, BRF Colors, Dada Cucine, Fratelli Guzzini, Molteni & C, Nambe’ i Segis.

Najnoviju saradnju Jedrejčić je ostvario s banjalučkim brendom nameštaja Volumen, što je bio inicijalni povod za ovaj zanimljiv razgovor koji je pred vama.

Brend Volumen na Zagreb Design Weeku; Foto: Domagoj Kunić

Niko ne može napraviti prečice

Kako je došlo do saradnje između vas i proizvođača?

Došlo je na taj način da su gospoda iz Volumena, dva brata Miša i Peđa, pozvali i rekli “Zorane, da li nas možeš primiti u kancelariji i da pričamo o potencijalnoj saradnji?” Dugi niz godina mi se viđamo, kontaktiramo. Prvi kontakt je bio pre osam-devet godina kad smo prvi put počeli razmišljati da zajedno krenemo u neku avanturu ovakvog tipa, ali smo vrlo brzo shvatili da nije vreme za njih. Oni su shvatali koje korake trebaju napraviti da bi postali kvalitetniji i bolji da bi eventualno jednog dana bili brend, ali nisu tada bili spremni. Za ući u ovakvu utakmicu trebaš biti spreman ekonomski, proizvodno, mentalno.

Ovo je prvi put od samog početka da je napravljena jedna platforma koja je kompletna, koja funkcioniše i u kojoj estetski i proizvodno sve štima. To je planirano od samog početka i bilo je bitno svima da svaki korak bude prostudiran, da bude projektovan, da nema prečica jer ih nigde nema.

Dizajner Zoran Jedrejčić; Foto: Rade Kovač
Kako je tekla ta transformacija i postupak „levelup-a“ – od mindseta, brendiranja, proizvodnje, plasmana, marketinga i ostalog? Koliko je sve to dugo trajalo?

To je jedan proces koji smo mi započeli pre skoro tri godine. Prvo da pripremimo firmu. Šta znači ulazak u ovaj segment? Oni jesu kvalitetna firma koja vodi računa o kvalitetnim proizvodima, zna da napravi kvalitetne proizvode. Ali ovo je bio kvantni skok u napred što se tiče kvaliteta samih proizvoda, kvaliteta udobnosti, materijala koji se koriste za takav tip nameštaja.

Doveli smo im stručnjake iz Italije koji su ih obučavali na kakav način se taj proizvod razvija. Koji su stepeni razvoja? Od čega se kreće? Kreće se od nacrta. Pa onda taj nacrt razrađuješ, pa ga inženjerizuješ, onda se naprave prototipi, pa ga ostaviš malo sa strane, pređeš na nešto drugo, pa se vratiš na taj proizvod, pa ga ponovo sagledaš iz svih segmenata. To je čisto neki kulturološki put. Jer, u suštini, proizvodnja ojastučenog nameštaja nije tehnološka nepoznanica.

Ne košta sofa više radi toga što je dizajner smislio nešto ludo. Ne, košta kvalitetan materijal koji je ugrađen u taj proizvod.

Kultura, ljudski faktor i vreme predodređuju da li ćeš ti biti proizvođač kvalitetnog nameštaja, ili ćeš biti proizvođač osrednjeg nameštaja. Materijali koji se upotrebljavaju su jako važni. Od najkvalitetnijih sunđera koji se postavljaju u slojevima. Onda način na koji ćeš napraviti konstrukcije. Da li ćeš ih raditi od punog drveta? Da li ćeš ih raditi od šperploče? Da li ćeš ih raditi od nekog jeftinijeg materijala? Ljudi kad kupe sofu od 500 ili 1.000 evra, ta sofa ne može unutra imati najkvalitetniju konstrukciju, dok sofa koja košta 2.000 do 3.000 evra ima obično konstrukciju od punog drveta i najkvalitetniji materijali su ugrađeni u nju.

Ne košta sofa više radi toga što je dizajner smislio nešto ludo. Ne, košta kvalitetan materijal koji je ugrađen u taj proizvod. Zavisi da li ćeš staviti štof od 3 evra, ili ćeš staviti štof od 60 evra. Pa sad, ako staviš štof od 60 evra, a treba ti za sofu osam, deset metara dužnih da bi je napravio, računaj koja je razlika između 30 evra i 600 evra samo u štofu.

Model Mono; Foto: Aleksej Vasić

Tržište za kvalitetniji proizvod je manje, ali su i ekonomski parametri u tom tržištu puno isplativiji.

Ko je taj „X faktor“ koji sve te neke pojedinačne stvari vezuje u celinu? U smislu, koja je sad filozofija brenda i njegovog nastupa na tržištu?

To je sve zbir puno faktora i poslovnih odluka. Postoje mikro-ekonomske situacije, makro-ekonomske situacije, stanje na tržištu sada, globalno stanje, problemi sa ljudstvom, problemi sa sirovinama, transportom, održivošću. Firme koje se bave proizvodnjom jeftinog nameštaja zasigurno će imati više problema nego tvrtke koje se bave proizvodnjom kvalitetnijeg nameštaja.

Postoji veliki jaz u količini tog tržišta. Tržište za jeftiniji proizvod naravno da je veće. Tržište za kvalitetniji proizvod je manje, ali su i ekonomski parametri u tom tržištu puno isplativiji. Svi bi želeli imati proizvod koji je skuplji, koji donosi više prihoda, ali ući u taj segment zahteva jako puno znanja i ulaganja. Ti možeš napraviti kvalitetan proizvod, ali to ništa ne znači. Ti trebaš stvoriti brend, trebaš stvoriti okvire, trebaš stvoriti priču. Jer u ovom segmentu je priča ta koja te određuje i prodaje, pored kvalitetnih proizvoda i prezentacije, naravno.

Model Kubik; Foto: Aleksej Vasić

Dobar odnos kvaliteta i cene

Koja je priča brenda Volumen?

Pre svega smo hteli da stvorimo jedan pošten brend koji ima dobar odnos kvaliteta i cene. Koji je pre svega namenjen više projektima nego samom konačnom korisniku. I koji naglasak baca na kulturu projekta i proizvodnje, prirodne materijale, koji naglasak baca na strast prema izradi kvalitetnih i osmišljenih proizvoda.

Ljudi koji su stvorili tu kompaniju su zaljubljenici u svoj posao. To je jedan porodični biznis u kojem je uključeno jako puno ljudi koji razvijaju proizvode, koji se pitaju, donose odluke i koji poboljšavaju te proizvode. Neka pasija za kvalitetnim stvarima. To je inicijalna kapisla.

Cela filozofija je da želimo povezati sve te prirodne materijale i staviti ih nekako u jednu proporcionalno skladnu celinu. Svaki komad nameštaja Volumen ima neki istaknuti deo od punog drveta. To puno drvo se radi ručno od najkvalitetnijih sirovina i najkvalitetniji majstori rade te završne obrade.

Svaki komad nameštaja Volumen ima neki istaknuti deo od punog drveta, koje se radi ručno od najkvalitetnijih sirovina.

Kad su prvi put dva brata došli u studio, pre odluke o dijeti, bili smo svi malo „pufnastiji“. Tri pufnasta čoveka neće napraviti nešto kvadratasto. I sam volim da projektujem te oblije i nenametljive forme, koje prihvataju moj način sedenja, moje telo, ne odbijaju me nego me obgrle i nekako su friendly.

Najvažnije nam je bilo postići taj osećaj smirenosti i blaženstva pri korišćenju naših proizvoda, izmamiti korisniku osmeh i usrećiti ga. To smo, na sreću, i postigli. Stvarno, svaki Volumenov komad je doživljaj za sebe. Ti sedneš i osećaš se srećno i opušteno. Što nam je i bio cilj.

Model Dolmen; Foto: Aleksej Vasić

Jako puno je bilo rada na proporcijama, na skladnosti, da proizvod sa svih strana bude kvalitetan, skladan i estetski lep.

Kakvim formama i proizvodima ste težili?

Težili smo ka nenametljivim formama i proizvodima. To su sve komadi nameštaja koji nisu agresivni, koji te vizuelno smiruju i koji su vizuelno udobni. Nisu prenaglašeni. Jako puno je bilo rada na proporcijama, na skladnosti, da proizvod sa svih strana bude kvalitetan, skladan i estetski lep. Svi Volumenovi proizvodi su lepši, izvini me sad, s guza. Iz svake perspektive proizvod je skladan i lep. Puno vremena je uloženo u to. I upravo je puno vremena uloženo u koji ćemo segment ući i na koji ćemo način mi pristupiti svemu tome. Jer to je fundamentalno.

Model Mandarin; Foto: Aleksej Vasić

Partneri na putu

Posle toliko priprema i detaljisanja, došla je i prezentacija brenda na Zagrebačkoj nedelji dizajna. Ko vam je pomogao na tom putu?

Kada bilo ko dođe i traži od nas da im razvijemo brend, mi imamo partnere u svim segmentima razvoja samog brenda. To su sada Metaklinika i fotografi iz Lumine, ili neki drugi koji nas od samog početka prate. Metakliniku možemo nazvati miksom agencije i grafičkog studija i oni su od samog početka uključeni u razvojne procese i sagledavaju s grafičko-komunikacijske strane taj deo branda. Pričamo i odlučujemo zajedno i o kvalitetu i tonu fotografija i o načinu kako ćemo prikazati mood branda. To je jedan dugogodišnji proces.

S druge strane, Studio Antipod je bio uključen u stvaranje mooda prezentacije Volumena na internacionalnim sajmovima, uz moju superviziju.

Model Tribeca; Foto: Aleksej Vasić
Dizajn evenata na ovim prostorima je bilo i pre, ali to se s vremenom pretvorilo u mesto prodaje, ne mesto prezentacije.
Šta je tu sad ključno? Da li je to veza između događaja i samog brenda?

To je meni bio cilj od samog početka, podići svest o dizajnu, kvalitetu proizvoda, prezentaciji i internacionalizaciji samih brendova iz regiona. Prezentacija proizvoda je sastavni deo dizajn biznis modela. Normalna stvar je da ti brendovi moraju ići na sajmove. Moraju isto tako stvarati vlastite evente da bi, pre svega, pokazali ljudima svoju filozofiju brenda. Način na koji se predstavljaš publici je suštinski važan za design brand, kako predstaviš tvoju priču tako će te ljudi i percipirati. I sam sajamski nastup mora biti u sinergiji sa proizvodima i sa tom tvojom pričom. Ti moraš sve to iskomunicirati na najkvalitetniji mogući način.

Dizajn evenata na ovim prostorima je bilo i pre. Imao si sajam nameštaja u Beogradu, pa si imao sajam nameštaja u Zagrebu, pa si imao sajam nameštaja u Ljubljani, ali to se s vremenom pretvorilo u mesto prodaje, ne mesto prezentacije.

Pre sedam-osam godina mi smo Beogradski sajam nameštaja vratili na pravi put, pretvorili taj sajam u nešto kulturno, sajam koji je više orijentisan na dizajn i biznis, sajam gde ćeš ti prezentovati svoj način života, gde ćeš prezentovati svoje nove proizvode, gde nije najvažnije koliko šlepera prodaš nego na koji način se predstaviš. Tada se promenila i struktura posetilaca na Beogradskom sajmu nameštaja, počeli su se vraćati arhitekte, počeli su se vraćati distributeri.

Nameštaj brenda Volumen na Nedelji dizajna u Zagrebu; Foto: Domagoj Kunić

Katalog svakog dizajn brenda nije namenjen krajnjem kupcu, nego je namenjen distributerima.

Dizajn Volumen katakolga je više nego impresivan. Šta ste tačno želeli da postignete sa ovim izborom prostora, nameštaja i grafičkog dizajna?

Katalog je, pre svega, namenjen distributivnoj mreži. Katalog je instrument koji je namenjen salonima nameštaja. Katalog je sredstvo koje te prezentuje i koje pomaže tvojim distributerima da kvalitetnije odrade svoj deo posla. Katalog svakog dizajn brenda nije namenjen krajnjem kupcu, nego je namenjen distributerima.

To je sredstvo za rad koje ti pomaže da, ako u salonu nemaš izložene sve proizvode, svom potencijalnom klijentu pokažeš, pre svega, mood, filozofiju brenda, ambijente u kojima se proizvodi kvalitetno predstave i sve tehničke informacije koje su ti potrebne. Celi niz tih tehničkih instrumenata, od product sheet-ova, kataloga, 2D, 3D Revit fajlova, to je sve potrebno dati ili distributeru ili arhitekti.

Na našim prostorima arhitekte za svoje projekte uglavnom biraju strane dizajn brendove. Zašto u budućnosti deo njihovih prostora ne bi bio popunjen kvalitetnim Volumen proizvodima, ili nekim drugim proizvodima dizajn brendova sa ovih područja?

Katalog brenda Volumen; Foto: Aleksej Vasić

Salon na upit u beogradskom saloncu

U planu je otvaranje Volumen salona u Beograd. Zašto ste se odlučili za salonac u centru grada?

Imali smo i tu puno nedoumica, pitanja na koje smo mi pokušali dati odgovor. Namera nam je, pre svega, da dopremo do kvalitetnih arhitekata. To je prva stavka. Osim u Banjaluci gde postoji veliki show room za Volumen u sastavu tog Como Showrooma koji je veliki sistem od nekih skoro 4.000 kvadrata, koji distribuira i Poliform i Cappellini i još celi niz drugih kvalitetnih brendova… U Sarajevu je isto tako otvoren jedan salonski stan u centru grada od nekih dvesto-dvestopedeset kvadrata. Sad u Beogradu će do kraja dvanaestog meseca, ili početkom januara 2024. biti otvoren za arhitekte.

Namera nam je bila da ako ćemo napraviti taj intimni prostor, da to bude na upit. Sa namerom. Arhitekta će sam, ili sa svojim klijentom doći i pogledati. Ima potrebu da bude sam, da nema deset ljudi oko njega. Ako gledaš malo i kvalitetnija prodajna mesta, to nisu mesta u kojima imaš stotine ljudi na dan. Jako malo ljudi uđe u te kvalitetne salone. Bilo koji salon, bilo gde u svetu, ti ćeš videti da ti deset ljudi uđe i oni žele neku svoju intimu.

Iz tog razloga smo se za početak odlučili da ne bude tipičan show room, pogotovo ne na Novom Beogradu, nego da bude u centru. Želimo biti deo urbanog življenja. Tako sebe doživljavamo. Ne smatram ja Novi Beograd kao neku periferiju, ali mi je Beograd – Beograd. Te salonce, a tražili smo salonce, ne možeš naći na Novom Beogradu.

Model Aspen; Foto: Aleksej Vasić

Ja sam više pobornik da mi trebamo više privredu osvestiti da ulazi u ove vode, jer dizajn bez privrede ne postoji.

Radili ste kao profesor na fakultetu. Da li ste možda razmišljali da pravite Master Class radionice kako bi širili kulturu stanovanja o kojoj govorite?

To je sad u trendu, ali ja nemam vremena. Mislim da ste više vi ti koji će širiti kulturu i vaš portal i Gradnja i još niz drugih zasigurno doprinosi širenju te pozitivne priče o kvalitetu stanovanja. Vi doprinosite tome više nego neki Master Class.

Ja sam više pobornik da mi trebamo više privredu osvestiti da ulazi u ove vode, jer dizajn bez privrede ne postoji. Ti moraš imati kvalitetnu privredu, osvešćenu. Ljude koji vode računa o celom nizu. Koji vode računa o zajednici. Koji vode računa o poslovnom ambijentu, o kvalitetu proizvoda koje rade.

Na kraju krajeva, iza tog proizvoda je njihovo ime. Njihova reputacija su i proizvodi, ne samo količina voznog parka koji imaju. I na kraju ćeš videti da su sve to ljudi kojima je jako stalo do kvaliteta života njihovih radnika. Do kvaliteta života okoline, da ima impakta.

Da li mislite da se kod nas, na ovim područjima, diže svest o značaju kvaliteta stanovanja?

Polako da. Nikada neću zaboraviti savjet Saliha Teskeredžića (dizajner i suvlasnik brenda Gazzda) kad sam tek došao u Beograd. Kad mi je rekao “Zorane, ako hoćeš uspeti na ovim područjima, ako hoćeš stvarno stvarati brendove, onda nemoj pričati našim privrednicima o Italijanima, Dancima, Nemcima. Ne. Šta njih briga? Nego im pričaj da im je neki komšija uspeo. Ako nađeš nekog komšiju koji je bolji od njih to će ih animirati. Neće ih animirati šta neki danski brend prodaje.”

Model Le Mans; Foto: Aleksej Vasić

Kritična masa za izlazak u inostranstvo

Da li je, zapravo, ugledanje na druge, na komšije, neki modus operandi?

Apsolutno. Što više kvalitetnih firmi, onda će i ova sredina biti prepoznatljivija. Umrežavanjem će se stvoriti kritična masa za izlazak na strano tržište. Ne možeš kao singl. Možeš, ali ti nećeš biti prepoznat u svetu kao što su Italijani. Mi pričamo o italijanskom dizajnu, pričamo o japanskom dizajnu, pričamo o danskom dizajnu, ne pričamo o Carl Hansen & Sønu, pričamo o danskom dizajnu i kulturi stanovanja. Tako bi trebao i balkanski, regionalni, srpski, beogradski, kako god hoćeš. Uvek će se neko ljutiti.

Postoji sve više i više tih brendova koji vode računa o kvalitetu. To ti je kao kad investitor u gradnji počne zvati kvalitetne arhitekte. To je stvar projektovanja. To ti je ono osnovno. U društvu, onog trenutka kada shvatimo da na pravom mestu treba biti prava i odgovorna osoba, koja stoji iza tog posla sa svojim znanjem i da se to znanje vrednuje, e onda će sve početi da funkcioniše.

Te osnove, to što smo izgubili, a nekad smo imali, da ljudi koji znaju dođu na odgovorne funkcije i da to postane standard. Da mi je doktor doktor. Da mi je političar političar. Da mi je inženjer saobraćaja inženjer, profesor na fakultetu profesor i da im je stalo do svog posla i da se taj posao vrednuje ekonomski i da se vrednuje kulturološki. Da je svako zanimanje cenjeno.

Model Monolite; Foto: Aleksej Vasić

Kada stanje i svest o dizajnu bude na višem nivou, onda će i sami fakulteti proizvoditi više kvalitetnih kadrova.

Da li je zapravo taj „X-faktor“ koji nam nedostaje ta neka objedinjenost rada na tom brendu, ili ideji, „balkanskog dizajna“, ili da se to postavi kao neka nova kategorija?

Šta je balkanski dizajn još uvek ne znam. Mi nemamo taj jezik, ali nemaju ga ni Italijani. Nije italijanski dizajn problem jezika kako će taj proizvod izgledati, nego se zna da je on kvalitetan. Oni iza toga stoje. Oni uvek naglašavaju Made in Italy, to je kao sinonim kvaliteta. Mi bi trebali ne toliko brinuti o estetskom, o filozofiji jezičkoj, kulturološkoj, nego ono prvo, podigni svest o kvalitetu. O kvalitetu proizvoda, ali i o kvalitetu svega. Komunikacije, prezentacije, distribucije, itd. Znači, da podignemo svest o kvalitetu.

Polako se ta svest o kvalitetu podiže. Ona povlači i povećanje interesovanja za te proizvode i obrazovanjem samih dizajnera i obrazovanjem samih arhitekata. Zašto sada ljudi studiraju IT? Zato što znaju da će tu naći posao. Onog trenutka kada stanje i svest o dizajnu bude na višem nivou onda će i sami fakulteti proizvoditi više kvalitetnih kadrova i ti kadrovi će biti traženiji, ali za sve to treba vreme. To je jedan prirodni niz. Moramo se prvo naučiti da nema uspeha za godinu dana. Ovde svi hoće odmah i svi hoće sve i svi hoće sad i svi hoće imati po tri Poršea. A u proizvodnji i kulturi toga nema. To je jedan proces.

Katalog brenda Volumen možete preuzeti na njihovoj web adresi www.volumen.ba.