Čelični ramovi, nežne zelene nijanse, zavese i ogledala oblikuju enterijer pilates studija u kojem pokret postaje deo arhitektonske kompozicije.

LANA Pilates Reformer Studio nalazi se u beogradskom naselju Belvil, na Novom Beogradu. Enterijer studija oblikovan je kroz istraživanje odnosa između tela, pokreta i prostora, sa idejom stvaranja ambijenta koji se neprestano menja kroz pokret i doživljaj njegovih korisnika.

Polazeći od principa pilates metode, u kojoj se snaga i kontrola prepliću sa fleksibilnošću, ravnotežom i fluidnošću pokreta, prostorni koncept arhitekte Dejana Todorovića razvijen je kroz ispitivanje odnosa između čvrstog i mekog, stabilnog i promenljivog.

Prostorni koncept razvijen je kroz ispitivanje odnosa između čvrstog i mekog, stabilnog i promenljivog | Foto: Miloš Martinović

Međusobno dopunjavanje materijala i tekstura

Kako navodi autor, zatečena čelična konstrukcija predstavlja osnovni strukturalni okvir enterijera. Njena izražena materijalnost i pravilna geometrija naglašene su nežnom zelenom nijansom, koja ublažava grubost čelika i uspostavlja suptilnu vezu sa kožnim površinama reformera, specijalizovane sprave za pilates.

“Čvrstina i jasnoća konstrukcije postaju polazište za oblikovanje mekšeg, fluidnijeg ambijenta, u kome se različiti materijali i teksture međusobno dopunjuju“, objašnjava za naš portal  arhitekta Todorović.

Kontinualna podna površina povezuje različite funkcionalne zone u jedinstvenu prostornu celinu | Foto: Miloš Martinović

Kontrast mekih zavesa i masivnih čeličnih ramova

Kontinualna podna površina povezuje različite funkcionalne zone u jedinstvenu prostornu celinu, dok zavese umekšavaju enterijer, unoseći lakoću i promenljivost u njegov doživljaj.

“Njihova tekstura i slobodni pad uspostavljaju kontrast sa preciznom geometrijom masivnih čeličnih ramova, gradeći odnos između jasno definisane konstrukcije i fluidnosti prostornih granica“, navodi arhitekta.

Nežna zelena nijansa ublažava grubost čelika i uspostavlja suptilnu vezu sa kožnim površinama reformera.

Zavese unose lakoću i promenljivost u doživljaj enterijera opremljenog reformerima  | Foto: Miloš Martinović

Pokret vežbača kao deo arhitektonske kompozicije

Posebnu ulogu u oblikovanju enterijera imaju ogledala, čijim rasporedom nastaju optičke iluzije koje umnožavaju i preklapaju tela, pokrete, konstrukciju i vegetaciju.

“Postavljena pod različitim uglovima, ogledala dodatno razlistavaju prostor, otvarajući neočekivane vizure i višestruke perspektive u kojima se stvarni i reflektovani prostor prepliću“, ističe Todorović i dodaje:

“Pokret vežbača tako postaje deo arhitektonske kompozicije, dok se percepcija dimenzija, dubine i granica prostora neprestano menja“.

I pokret vežbača postaje deo arhitektonske kompozicije | Foto: Miloš Martinović

Utisak prostora znatno većeg od stvarnih dimenzija

Veliki broj biljaka prisutnih u prostoru doprinosi mekoći i prirodnosti enterijera, istovremeno filtrirajući svetlost i stvarajući različite stepene privatnosti unutar studija.

“Njihove organske forme i teksture, zajedno sa višestrukim refleksijama tela, pokreta i arhitektonskih elemenata, grade složenu prostornu sliku u kojoj se granice enterijera vizuelno gube, stvarajući utisak prostora znatno većeg od njegovih stvarnih dimenzija“, navodi autor.

Biljke u prostoru doprinose mekoći i prirodnosti enterijera | Foto: Miloš Martinović

Grafičke forme inspirisane kretanjem tela

Grafičko oblikovanje, čija je autorka mlada arhitektkinja i dizajnerka Mila Pejčinović, razvijeno je u skladu sa istim konceptom pokreta i fluidnosti.

“Primenjeno prvenstveno na spoljašnjim površinama studija, grafičko rešenje kroz forme inspirisane kretanjem tela povezuje vizuelni identitet studija sa arhitektonskim oblikovanjem enterijera, dok se njegovi tragovi pojavljuju i u unutrašnjem prostoru“, kaže na kraju Dejan Todorović.