Projekat u jednom američkom gradu pokazuje da i najobičniji elementi javnog prostora mogu da se koriste promišljenije. Kroz boju, formu i raspored, ovaj primer jasno otvara pitanje zašto sličan pristup i dalje retko viđamo u našim gradovima.
U centru grada Bentonvil, u američkoj saveznoj državi Arkanzas, javni prostor dobio je novu ulogu zahvaljujući projektu The Walala Lounge, trajnoj urbanoj instalaciji britanske dizajnerke Kamil Valale (Camille Walala).
Duž pešačkih ulica raspoređene su klupe i žardinjere koje su istovremeno mesta za sedenje i vizuelni akcenti u prostoru.
Umesto neutralnog urbanog nameštaja, Valala je ponudila objekte u jakim bojama i jasnim geometrijskim oblicima, koji privlače pažnju i podstiču ljude da se zadrže u prostoru.
Javni prostor kao pit-stop
Ceo projekat zamišljen je kao niz tačaka za kratki predah, čekanje ili razgovor. Elementi su raspoređeni tako da prate ritam kretanja kroz kvart i povezuju ulicu u jednu prepoznatljivu celinu.

“Ovo je bila prilika da radim sa objektima koje ljudi svakodnevno koriste, a ne samo gledaju. Želela sam da neobične forme postanu mesta susreta”, navodi Valala, dodajući da joj je posebno važno stvaranje otvorenih i dostupnih javnih prostora.
Elementi su raspoređeni tako da prate ritam kretanja kroz kvart i povezuju ulicu u jednu prepoznatljivu celinu.
Nameštaj sa identitetom
Instalaciju čini deset klupa i deset žardinjera izrađenih od čelika, kako bi izdržale spoljašnje uslove. Svaki element sastavljen je od osnovnih geometrijskih oblika – kocki, cilindara i lukova – koji su kombinovani u različitim varijacijama.

Iako se međusobno razlikuju, svi delovi povezani su istom paletom boja i grafičkim kontrastima.
Postavljene duž zone Town Branch, koja je zamišljena kao inkluzivan stambeni i javni prostor, ove intervencije menjaju uobičajenu sliku gradske ulice i pokazuju kako urbani nameštaj može da ima jasnu ulogu u oblikovanju ambijenta, a ne samo u ispunjavanju osnovne funkcije.
Iako se međusobno razlikuju, svi delovi povezani su istom paletom boja i grafičkim kontrastima.
Lekcija za naše gradove?
Primer iz Bentonvila pokazuje da unapređenje javnog prostora ne mora da podrazumeva velike zahvate. Promišljen dizajn klupa, izbor boja i način na koji su elementi raspoređeni mogu značajno da utiču na to kako se prostor koristi i doživljava.

Za sredine poput naših, gde se javni prostor često svodi na minimum funkcionalnosti, ovakvi projekti mogu da posluže kao dobar podsetnik da mali zahvati, ako su dobro osmišljeni, imaju dugoročan efekat.



